POVRATAK OSMEHA, SIGURNOSTI I SAMOPOUZDANJA IMPLANTACIJOM Mali je broj ljudi koji poznaju i koji su svesni obimnosti značaja i širine spektra funkcija koje poseduje nešto tako svakodnevno i na izgled prozaično kao što je smeh. Od svih bića, priroda je samo ljudsku vrstu nagradila ovim darom. Mnoga istraživanja ukazuju na to da se osmeh na socijalne stimuluse javlja u osmoj, a glasan, razgovetan smeh već je u dvanestoj nedelji života.
Prvobitna funkcija izražavanja emotivnog stanja se obogaćuje i sve većim intezitetom se širi u periodu od druge do pete godine kada smeh osvaja i funkciju komunikacije sa sredinom. Treba naglasiti činjenicu koja ukazuje na to da se osmeh i smejanje učenjem, menja, obogaćuje i da praktično raste zajedno sa čovekom i postaje pravi pokazatelj njegovog „unutrašnjeg stanja“. Bez obzira na to što su osmeh i smejanje vid emotivnog, subjektivnog izražavanja, osnova im je ipak duboko socijalna. Što se više razvijamo, odrastamo, sve više na površinu usplivava pravi socijalni karatker ovog načina čovekove komunikacije.
Smejanje i osećanje smešnog je uvek prijatno osećanje koje izaziva neobična, neočekivana i kreativna asocijacija. Ta kreativna asocijacija ne sme da ugrožava sistem vrednosti onoga koga želimo da nasmejemo. Postoje ljudi koji su duhoviti i svojim smejanjem isprovociraće kod sagovornika osjećanje smešnog i prijatnosti, a narodski rečeno to je ono „udri brigu na veselje“.
Smejanjem unapeđujemo duhovitost iz subjektivne u istinsku socijalnu veštinu. Ljudi koji poseduju takvu sposobnost smejanjem i humorom ostvaruju snažnu socijalnu dobit, izazivaju prijatno raspoloženje u komunikaciji sa okruženjem zbog čega su omiljeni, a pretpostavlja se da su intelegentniji zbog slobodnijeg, kreativnijeg kombinovanja mentalnim predstavama i zbog svega gore navedenog postaju privlačniji u očima suprotnog pola. Topli osmeh je univerzalni jezik ljubaznosti. Osmeh je uvek inspirisan drugim osmehom, a ako imaš prijatelja bez osmeha-kaže jedna narodna-pokloni mu svoj. Za osmeh je potreban samo trenutak, ali utisak i sećanje drugog na njega dugo traje.
Smeh i smejanje kao veština duhovitosti, ponekad može da se koristi kao odbrambeni mehanizam, jer smehom i smejanjem tok komunikacije može da se usmeri u prijatnom smeru.
Napred kazano razbija snažno usađenu predrasudu da osmeh nije samo najlakši način da se „vide lepi beli zubi“ (bilo da su svoji ili „tuđi“-veštački) ili izraz nečijeg „emotivnog stanja“, pored toga što je osmeh jedan od osnovnih i najvažnijih kanala komunikacije ljudske vrste, a osmeh je daleko više i od toga.
Gubitkom zuba narušava se harmonija lica i funkcionalna harmonija mastikatornog sistema, a time i njegov osmeh. Narušavanjem ove harmonije čovekova komunikacija praćena je nesigurnošću i gubitkom samopouzadnja.
Gubitkom zuba poremećeni prirodni sklad u usnoj duplji zahteva restauraciju protetskim radom, a što je mnogo lakše kod delimične bezubosti koristeći prirodne zube kao sidrišta. Kod totalne bezubosti rehabilitacija je složeniji postupak. Mobilnim, nestabilnim i nekonfomnim akrilatnim protezama narušena harmonija ne može se u potpunosti rehabilitovati, kako sa estetskog, a još teže sa funkcionalnog aspekta.
Rehabilitacija invaliditeta sa totalnim nekomfornim protezama umanjuje i kvalititet komunikacije, jer „igranje“ proteza u usnoj duplji, čovek, ako ne u potpunosti, ipak gubi onaj najlepši dar kojim je obogaćena ljudska vrsta, osmeh i smejanje.
Ugradnjom implantata usmerava nas na razmišljanja i proučavanja šta za čoveka znači povratak izgubljenog osmeha, koji je sasvim sigurno drugačiji sa izgubljenim zubima ili mobilnim protetskim radovima u ustima. Od kolike je važnosti smejanje čoveka za njegovo psihičko i fizičko zdravlje naučno prilazi američki lekar Henri Robinstejn u svojoj objavljenoj knjizi „Psihosomatika smeha“. Ponavljam, sva proučavanja smeha Robinsteijna bazirana su takođe na zdravim zubima. A koliko li je tek važno povratiti čoveku taj osmeh i restaurirati njegovu narušenu funkciju i estetiku, i sa implantatima vratiti mu treću deceniju uvećavajući mu i kvalitet života!?
|